Oko 6 miliona evra za 1,800 kontejnera Javno preduzeće “Gradska čistoća” dodelilo je na tenderu koji nije bio u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, pokazuje  istraživanje BIRN-a.

Na tender raspisan u martu 2011. godine stigle su samo dve ponude, od kojih je jedna bila neodgovarajuća. Iako u tom slučaju Zakon nalaže raspisivanje novog tendera, „Gradska čistoća“ je započela pregovore sa jednim od ponuđača, sa kojim je i potpisala ugovor.

Ovaj izuzetno unosan posao dodeljen je konzorcijumu koje čine dve firme, “Blok” iz Beograda, bez prethodnog iskustva u toj oblasti i “Blagojevica” iz Mladenovca, čiji osnivač za sobom ima niz bankrotiranih preduzeća.

Aleksandar Stamenković, direktor “Gradske čistoće” i visoki funkcioner Demokratske stranke, nije imao vremena da odgovori na pitanja BIRN-a u vezi sa tenderom.

U postupku nabavke 1,800 kontejnera nije sporna samo prekršena pravna procedura. Veliki broj kompanija koje su bile zainteresovane za ovaj posao, odustale su od prijavljevanja smatrajući da je tender bio namešten. Tendersku dokumentaciju otkupile su 22 kompanije, a samo dve su dale ponudu.

“Tender je vešto sastavljen. Sumnjivo je da su tehničke karakteristike takve da odgovaraju samo jednom ponuđaču. Na žalost, to je naša realnost,” kaže Ljubivoje Slavković, direktor kompanije “Blok Signal” iz Niša, jedne od najvećih fabrika za komunalnu opremu.

Na pitanje o mogućem nameštanju tendera, “Gradska čistoća” je pismenim putem šturo odgovorila: “Tehničkim zahtevima su mogli da odgovore svi zainteresovani potencijalni ponuđači, iz oblasti predmeta javne nabavke”.

Milan Lukić,  sekretar socijalista u Mladenovcu, koji se u privrednom registru vodi kao vlasnik i direktor “Blagojevice”, kaže za BIRN da je uloga te kompanije bila da proizvede kontejnere, što je ova firma i uradila.

Naručeno „po meri“

Za detalje tendera treba pitati vlasnika kompanije “Blok”,  Dušana Mandrapu, sugerisao je on. Mandrapa je, međutim, u više navrata odbio zahteve BIRN-a za intervju.

Značajnu ulogu u celokupnom poslu ima i osnivač „Blagojevice“, Živko Radojičić, tokom devedesetih blizak Socijalistickoj partiji Srbije.

Pokušaj da se razjasni njegova uloga na tenderu, gde se pojavljuje i kao jedan od zastupnika “Bloka”,  i kao neformalni direktor “Blagojevice”, ostao je bez uspeha. On je, kako kaže, imao volje ali ne i vremena za intervju do dana objavljivanja teksta.

Ideja o podzemnim kontejnerima rođena je još 2009. godine, a u planu je da do 2013. godine Beograd dobije ukupno 6,000 podzemnih kontejnera.

Podzemni kontejneri su novina u Srbiji i očekivalo se da će „Gradska čistoća“ dati dovoljno vremena zainteresovanim kompanijama da izrade prototip u skladu sa zahtevima tendera, za šta je potrebno najmanje pet meseci.

Po zakonu, naručilac može godinu dana unapred da najavi raspisivanje ovakvog tendera, kako bi  dobio što bolju i jeftiniju ponudu. U ovom slučaju, zainteresovanima su data dva meseca da se pripreme – tender je najavljen u januaru, a raspisan u martu.

Već u startu, “Gradska čistoća” je prekršila Zakon o javnim nabavkama, koji predviđa da se nabavke vrednosti veće od 50 miliona dinara prethodno najave svim potencijalnim ponuđačima na sajtu Uprave za javne nabavke i u Službenom glasniku. Najava je objavljena samo u Službenom glasniku.

Dodatni poslovi „Bloka“ i „Blagojevice“:

– Popravka i zamena elemenata podzemnih kontejnera: Vrednost: 3,2 miliona dinara bez PDV-a Vrsta postupka: Pregovarački postupak bez objavljivanja javnog poziva Datum: Avgust 2012. godine

– Nepredviđeni radovi prilikom ugradnje 1.800 podzemnih kontejnera: Vrednost: 17,9 miliona dinara bez PDV-a; Vrsta postupka: Pregovarački postupak bez objavljivanja javnog poziva; Datum: Jul 2012. godine

– Servisiranje podzemnih kontejnera: Vrednost: 4,7 miliona dinara bez PDV-a; Vrsta Postupka: Pregovarački postupak bez objavljivanja javnog poziva; Datum: Maj 2012. godine

– Isporuka i ugradnja dizalica za pražnjenje podzemnih kontejnera: Vrednost: 8,3 miliona dinara; Vrsta postupka: Pregovarački postupak bez objavljivanja javnog poziva; Datum: Mart 2012. godine

Još važnije, mnogi proizvođači komunalne opreme tvrde da su tenderski zahtevi od ponuđača tražili da izrade kontejnere koji izgledom, dimenzijama i ostalim karakteristikama, u potpunosti odgovaraju kontejnerima koje je “Blagojevica” tokom 2010. godine već ugradila u nekim delovima Beograda.

Ova firma je tada ugradila 140 kontejnera u obnovljenom Bulevaru kralja Aleksandra i drugim delovima grada.

Hrvatska firma STP, koja zastupa kompaniju “Molok” iz Finske, odustala je od prijavljivanja na tender.

Marko Brnčić, direktor STP-a, kaže za BIRN: “Shvatili smo da je tender napravljen da pogoduje jednom proizvođaču”.

Nekoliko direktora srpskih kompanija insistiralo je da govore anonimno, u strahu da ne ugroze buduće poslove sa državom.
Jedan od njih je ovaj tender opisao kao “sistemsku pljačku.”

Drugi rezignirano kaže da su mu iskustva sa tenderima uglavnom loša: “Više ne idemo na tendere. Stavićemo katanac na firmu”.

Još jedan od uslova konkursa praktično je isključio sve srpske proizvođače. Od firmi je traženo i da podnesu dokaz da su prethodno proizvele podzemne kontejnere u vrednosti od 25 miliona dinara.

U trenutku raspisivanja  tendera, od srpskih proizvođača jedino je “Blagojevica” mogla da zadovolji ovaj uslov, jer je ova firma ugradila prve i tada  jedine podzemne kontejnere u zemlji. Ovaj kriterijum stručnjaci za javne nabavke smatraju diskriminacijom.

Dve kompanije iz Srbije uložile su tri zvanične žalbe na tendersku proceduru. Dve od tri žalbe su usvojene, ali “Gradska čistoća” je napravila samo  kozmetičke promene u opisu  zadatih uslova.

Centrala “Moloka” iz Finske, jednog od najvećih svetskih proizvođača kontejnera, uputila je “Gradskoj čistoći” i kabinetu gradonačelnika Dragana Đilasa protestno pismo, na koje nikad nisu dobili odgovor.

Nelegalni ugovor

Da bi se ugovor poništio, bilo bi potrebno da jedna od zainteresovanih strana podnese zahtev Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.

U ovom slučaju takav zahtev niko nije podneo. Naprotiv, srpska kompanija “Lad Group”, koja se pojavila u okviru konzorcijuma “Eco Waste”, jedina je kompanija sa kojom je BIRN razgovarao, a koja je smatrala da je tenderska procedura bila korektna.

Direktor Miloš Marković kaže:“Vrlo rado bih voleo da nađem zamerku ali nisam uspeo. Bio je fer-plej, otvorena utakmica, ali nismo dobili posao. „Blagojevica“ je bila u prednosti jer su već imali razvijen model, a mi smo nas tek razvijali”.

Daliborka Srećkov kaže da njoj nije poznato da u praksi ima slučajeva pokretanja postupka za utvđjivanje ništavosti, niti da je neki ugovor proglasen ništavim.

Analitičari smatraju da je razlog tome što se nema poverenja u institucije sistema, ili što se privrednici brinu da će izgubiti mogućnosti na sledećim tenderima, ako se pobune.

Dodatno, kazne za kršenje Zakona o javnim nabavkama više su nego simbolične i kreću se između 850 i 8,5 hiljada evra.

„Pretpostavljam da situacija na ovom polju može da se promeni, jer  će predlog novog Zakona o javnim nabavkama uskoro biti u skupštinskoj proceduri“, objašnjava Srećkov.

Njime se predviđa da Uprava za javne nabavke i Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki budu ovlašćene da pokreću postupke za utvrđivanje ništavosti ugovora.

Kada se konkurs završio, tenderska komisija zaključila je da je ponuda konzorcijuma koji je predvodio “Blok” neispravna, a da je ponuda konzorcijuma “Eco Waste” bila i neispravna i neodgovarajuća.

Neispravna ponuda najčešće znači da je podneta nepotpuna dokumentacija, a neodgovarajuća da nisu ispunjene tehničke specifikacije zahtevane konkursom.

U situacijama kada su ponude neispravne naručilac poziva firme da dopune svoje ponude i ulazi sa njima u pregovore.

Daliborka Srećkov, iz Uprave za javne nabavke, objašnjava da po Zakonu o javnim nabavkama ako samo jedan od učesnika na tenderu ima neodgovarajuću ponudu, kompanija koja je raspisala tender ne može otvarati pregovarački postupak, već mora raspisati novi tender.

To praktično znači, dodaje Srećkov, da je ugovor o javnoj nabavci koji je zaključen suprotno odredbama zakona ništavan.

U ovom slučaju “Gradska čistoća” je, i pored toga što je jedna od ponuda bila neodgovarajuća, ušla u pregovore sa konzorcijumom koji predvodi “Blok” i sa njima potpisala ugovor. Drugi ponuđač “Eco waste” odlučio je da ne učestvuje, iako je pozvan na pregovore.

Dobitnički konzorcijum je naknadno potpisao ugovore vredne najmanje 40 miliona dinara, ili 350,000 eura, na ime dodatnih radova za popravku i servisiranje kontejnera, nepredviđene radove i dizalice za pražnjenje kontejnera.

Kome su otišle pare?

Od kako je potpisan ugovor, stotine kontejnera ugrađeno je širom Beograda i posao bi uskoro trebalo da bude završen.

Ipak, različita poslovna sreća pratila je partnere u ovom poslu, dok je ostala nejasna uloga Živka Radojičića kako u “Blagojevici”, tako i u “Bloku”.

“Blok” je krajem 2010. imao dvoje zaposlenih i prihod od pet miliona dinara (tada oko 50,000 eura).

Krajem 2011. zapošljava 25 osoba, a prihod je povećan 20 puta, tako da je 2011. godinu završio sa ukupnim prihodom od 100 miliona dinara (oko million evra).

Situacija u “Blagojevici” je znatno drugačija. Ova kompanija koju je Radojičić osnovao 1992. godine u blokadi je od juna ove godine jer ne može da plati 11 miliona dinara (oko 100,000 evra) neizmirenih obaveza.

Radojičić je vlasnik još najmanje četiri kompanije koje su u stečaju ili u procesu likvidacije.

Vlasništvo nad “Blagojevicom ” Radojičić je tri meseca uoči tendera za podzemne kontejnere preneo na svog radnika Milana Lukića.

Dok Radojičića u Mladenovcu vide kao pravog vlasnika “Blagojevice”, njegovo ime se pojavljuje u zapisniku o postupku pregovaranja sa “Gradskom čistoćom”, gde je potpisan kao predstavnik “Bloka”.

Pošto je Milan Lukić, koji se u privrednom registru vodi kao vlasnik i direktor “Blagojevice”, u avgustu otišao iz firme, nije sasvim jasno ko  sada zvanično predstavlja “Blagojevicu”.

Lukić je trenutno na upravljačkoj funkciji jednog komunalnog preduzeća iz Mladenovca.

U razgovoru  za BIRN Lukić nije znao da objasni zašto je firma koja je dobila posao vredan šest miliona evra u finansijskim teškoćama, niti je znao ko je sada direktor “Blagojevice”.

“Ne radim više u toj firmi, ne znam ništa o tome (o blokadi),” rekao je Lukić.  On sa divljenjem govori o Radojičiću, koji ga je zaposlio kao fizičkog radnika još 2001.godine.

“Daj Bože da je više takvih ljudi. Svaka mu čast. Ja mu se divim”.