Država, koja je još pre tri godine trebalo da se povuče iz vlasništva medija, u medije se vraća.

O statusu Kompanije Novosti, u kojoj je gotovo nemoguće razmrsiti vlasničku strukturu, kako je to više puta u poslednjih pet godina ponavljao Aleksandar Vučić, ranije predsednik Vlade Srbije, a danas šef države, trebalo bi da bude odlučeno 6. jula 2018.

Pred Privrednim sudom u toku je proces koji bi trebalo da dovede do odluke da li će firma ići u stečaj ili će se usvojiti treća verzija unapred pripremljenog plana reorganizacije koji pruža mogućnost pretvaranja dugova u kapital.

Prema Zakonu o javnom informisanju i medijima iz 2014. godine, država je medije trebalo da napusti do 1. jula 2015. godine.

Predstečajni postupak za Novosti pokrenut je još u septembru 2017. godine. U međuvremenu, dug firme koja je u višemesečnoj blokadi se gomila.

„Kupovina vremena“ –  tako su stručnjaci ocenili prve dve verzije plana koji nije bio prihvatljiv za poverioce.

Ni u jednoj verziji ne vidi se problematični paket akcija u vlasništvu biznismena Milana Beka. On je postao većinski vlasnik Novosti 2006. godine kada je preko tri svoje of-šor kompanije kupio paket akcija koje su mu omogućavale kontrolu nad firmom. Beko poseduje 62.3 odsto kompanije, dok je država vlasnik 29.5 procenata.

Predstavnici nemačke medijske kompanije VAC tvrdili su da su Beku pozajmili novac za kupovinu Novosti uz dogovor da kompanija kasnije pripadne njima. Beko je u intervjuu za B92 2010. godine rekao da to nije bilo predviđeno ugovorom.

Pre sedam godina trima firmama Milana Beka oduzeto je pravo glasa i od tada država praktično samostalno upravlja Novostima.

Međutim, iako su mu suspendovana upravljačka prava, Milan Beko je za generalnog direktora kompanije imenovao svog čoveka, Srđana Muškatirovića dok je Vlada imenovala članove Nadzornog odbora.

Na pitanje kako je to moguće, državni sekretar za informisanje Aleksandar Gajović kaže za BIRN da je „takav dogovor između države i Beka“.

Bekov predstavnik Srđan Muškatirović je i predlagač plana reorganizacije – čijim bi usvajanjem Bekove akcije praktično prešle u ruke države, pa se nameće pitanje postoji li dogovor sa državom i oko promene vlasničke strukture.

O tome kako će izgledati budućnost novina koje su decenijama bile najtiražnije u nekadašnjoj Jugoslaviji ne želi gotovo niko javno da govori, a oni koji na to pristanu ne znaju šta će se dešavati.

Ni bivši direktori i glavni urednici, ni članovi Nadzornog odbora u više saziva, ni Milan Beko kao vlasnik najvećeg broja akcija, ni sadašnji generalni direktor Srđan Muškatirović nisu želeli da govore na ovu temu.

„Vlada pokušava da iznađe najbolje rešenje. Izlazak iz medija nije lak proces i država će napustiti Novosti kada se za to steknu uslovi“, kaže državni sekretar za informisanje Aleksandar Gajović.

Nasleđe nemačkog VAC-a

Bivši predsednik Srbije Boris Tadić u razgovoru za BIRN rekao je da su ga iz Nemačke „stalno pritiskali zbog VAC-a“, ali da država tu nije mogla više da učini.

VAC je tvrdio da je Milan Beko kupio Novosti njihovim parama i da je izigrao dogovor kada je kompaniju trebalo da preda nemačkoj firmi. Beko negira da je bilo takvog dogovora. 

Biznismen Miroslav Bogićević je u intervjuu za nedeljnik Ekspres rekao da ga je Tadić „2011. godine molio da kupi VAC-ove akcije jer je imao problem sa Angelom Merkel koja nije htela da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju dok god VAC ne izađe iz Srbije“.

U kasnijoj fazi, kompanija Adria Media Group (AMG) je pokušala da napravi dogovor sa predstavnicima VAC-a, ali je to sprečeno jer vlastima nije odgovaralo da „Kurir preuzme Politiku i Novosti“. Aleksandar Rodić, vlasnik AMG, odbio je da za BIRN govori na ovu temu.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je za BIRN da problem sa VAC-om nikada nije bio tema razgovora sa kancelarkom Nemačke Angelom Merkel.

Ko su vlasnici Novosti?

„Zamršena vlasnička struktura” – interpretacija političara i medija godinama unazad služi kao opravdanje za nerešavanje ove sporne privatizacije, kako je svojevremeno ocenjena u izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije.

Država u kompaniji ima 29,5 procenata dok tri kompanije u vlasništvu Milana Beka – Trimax Investments i Ardos Holding sa po 24,9 i Karamat Holdings sa 12,5 – imaju većinski paket. Manjinski vlasnici su PIO fond sa sedam odsto, dok se manje od jednog procenta vlasništva nalazi u rukama fizičkih lica.

U ovu ionako komplikovanu jednačinu treba ubaciti i odnose Kompanije Novosti sa drugim, „sestrinskim“ kompanijama.

Tu je, pre svega, Štamparija Borba koja je u državnom vlasništvu i kojoj Novosti najviše duguju, a zatim i Kompanija Borba, koja je u sto posto državnom vlasništvu i koja se tuži sa Novostima zbog poslovne zgrade od preko 13.000 kvadratnih metara na ekskluzivnoj lokaciji u Beogradu u Kosovskoj ulici.

Postoji i Štamparija Novosti, koja je zajednička kompanija Štamparije Borba i Kompanije Novosti.

 Šta donosi plan reorganizacije

Ukupne obaveze Novosti, prema podacima iz plana reorganizacije, iznose preko 1,4 milijarde dinara.

Novosti najviše duguju Štampariji Borba – 670 miliona dinara.

Štamparija Borba, čijih se 80 procenata nalazi u vlasništvu države, ima dugove prema toj istoj državi, koje ne može da isplati jer, uprkos presudama, ne naplaćuje dug od Novosti.

I Kompanija Novosti i Štamparija Borba nalaze se od jula 2017. godine u blokadi. Kompanija Novosti ima dug od 506 miliona dinara, a Štamparija Borba državi duguje 334 miliona dinara.

Štamparija Borba će kao najveći poverilac imati ključnu ulogu u usvajanju plana reorganizacije na osnovu kog bi mogla da preuzme Novosti, čija je procenjena vrednost 427 miliona dinara.

Jedna od mera reorganizacije je i otpuštanje zaposlenih, ali nije navedeno koliko će radnika od trenutno 363 zaposlenih izgubiti posao niti kolika će im biti otpremnina.

„Ovo je značajan nedostatak plana jer omogućava da organi upravljanja usvoje potpuno novi koncept funkcionisanja kompanije sa kojim se poverioci i zaposleni ne bi složili”, navodi Nebojša Đuričić, stečajni konsultant.

On kaže da cilj prve dve verzije plana reorganizacije nije bio da se reši problem. „Osmišljeni su kao način da se odloži plaćanje dugova dok se ne osmisli kreativniji predlog ili zbog indirektne kontrole uređivačke politike“, kaže Đuričić.

Rade Vidaković, izvršni direktor Novosti, na pitanje da li smatra da bi kompanija bolje poslovala usvajanjem ovog dokumenta kaže za BIRN da Novosti poslednje četiri godine pozitivno posluju i da očekuje da će adekvatnim investiranjem prihodi rasti.

Ko upravlja Novostima?

Zakon o javnom informisanju i medijima predviđa da država mora da izađe iz medija do 1. jula 2015. godine. U suprotnom zakon nalaže da se „kapital izdavača medija privatizuje prenosom akcija zaposlenima bez naknade“.

Ni do jedne od pomenutih situacija nije došlo u Kompaniji Novosti. Umesto toga, država već sedam godina samostalno upravlja Novostima nakon što je Komisija za hartije od vrednosti 2011. godine oduzela pravo glasa trima kompanijama Milana Beka koje su u zbiru većinski vlasnik.

Bilo koja od tri firme Milana Beka imala je zakonsku obavezu da objavi ponudu za preuzimanje državnih akcija. Međutim, ukoliko nisu imali dovoljno novca za ponudu, imali su obavezu da prodaju svoje akcije kako bi smanjili svoj udeo u ukupnom vlasništu na 25 procenata.

Milan Beko niti je podneo zahtev za preuzimanje državnih akcija, nije je prodao akcije koje poseduje zbog čega mu je i ukinuto pravo glasa.

Državni sekretar za informisanje Aleksandar Gajović smatra da bi odgovornost za situaciju u Novostima trebalo da bude u skladu sa procentima vlasništva i da nema razloga da država jedina traži rešenje ako je 70 procenata kompanije u privatnom vlasništvu.

Savet za borbu protiv korupcije je još u svom izveštaju iz 2011. godine ukazao na nepravilnosti u procesu privatizacije Kompanije Novosti jer, između ostalog, u konačni proračun nije ušla vrednost zgrade, što menja procenat vlasništva Republike Srbije, kojoj zgrada i pripada.

Savet je 2011. godine Višem javnom tužilaštvu u Beogradu 2011. godine podneo krivične prijave zbog nezakonite privatizacije Kompanije Novosti.

U Višem javnom tužilaštvu rečeno nam je da je 2012. godine nakon pretkrivičnog postupka dalji rad preuzelo Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Ove prijave se još uvek nalaze u predistražnom postupku, saznajemo iz Saveta za borbu protiv korupcije.

Plan za ujedinjenje kompanija

Pre četiri godine postojala je inicijativa da se problem reši ujedinjenjem kompanija. Činilo se da ovaj predlog, osim nadležnih u ovim kompanijama, podržava i Vlada Republike Srbije.

Barem je takav stav iznela na sastanku koji je 28. marta 2014. održan u kancelariji tada prvog potpredsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića kada je odlučeno da, između ostalog, Štamparija ne aktivira menice za naplatu potraživanja od Novosti, a da će državni vrh preduzeti hitne radnje u cilju objedinjavanja tri kompanije.

Iz zapisnika sa pomenute sednice saznajemo da će „država putem konverzije potraživanja u uloge postati većinski vlasnik celog sistema“. 

„Država može to da reši, ali očigledno ne želi. Radna grupa Vlade, koja je trebalo da radi na ujedinjenju, iako obećana, nikad nije formirana. Njih ne zanima ni Štamparija, ni Novosti, zanima ih samo zgrada, za koju je očigledno zainteresovan neko uticajan“ kaže za BIRN Momir Stojanović, tada predsednik Nadzornog odbora Štamparije Borba.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je za BIRN izjavio da se, pak, ovoga ne seća. On je  u kratkoj izjavi za BIRN kazao da postoji veliki problem sa akcijama Novosti, da je država nekako prestala da se time bavi i kazao da će se u budućnosti intenzivnije raditi na tome da se taj problem reši.

Vlada se pominje i u službenom dopisu Ratka Dmitrovića, tadašnjeg generalnog direktora i glavnog urednika Novosti dostavljenom Poreskoj upravi 2014. godine, gde piše „da zbog dobijenih instrukcija od predsednika Vlade nije plaćao navedene rate, osim tekućih obaveza.“

Četiri godine kasnije ista ideja o pretvaranju dugova u vlasnički udeo predočena je u novoj verziji dokumenta, međutim, zanemaren je u međuvremenu usvojen zakon koji nalaže suprotno – da se država iz medija povuče.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Javni novac za javni interes“, koji sprovode BIRN, NUNS i SĆF, a finansira Evropska unija. Stavovi izrečeniu ovom tekstu predstavljaju stavove autora i ne odslikavaju stavove EU.